Ćirilica

Srpska ćirilica ili azbuka se sastoji od trideset slova. U obliku u kakvom se danas koristi, srpsku ćirilicu je uobličio Vuk Stefanović Karadžić 1818. godine. Ćirilica je ustavom iz 2006. godine proglašena za službeno pismo u Srbiji.

Glavna karakteristika srpske ćirilice je da je fonetična, što znači da svakom slovu odgovara tačno jedan glas. Za učenje čitanja tekstova na srpskom jeziku je dovoljno da se nauči trideset slova, a nije neophodno da se uče brojna pravila pisanja i izuzeci. Fonetičnost srpske ćirilice najbolje oslikava maksima kojim se Vuk Karadžić vodio sastavljajući je: „Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano”.

Nakon Vuka je Ljudevit Gaj, političar i lingvista hrvatsko-francusko-nemačkog porekla, primenio isti princip i uobličio hrvatsku latinicu i abecedu. Danas Srbi pišu podjednako latinicom i ćirilicom, dok Hrvati i Bošnjaci koriste uglavnom samo latinicu.

Cyrillic

The Serbian Cyrillic alphabet is an adaptation of the Cyrillic script for the Serbian language, developed in 1818 by Serbian linguist Vuk Karadžić. Croatian linguists then, led by Ljudevit Gaj, adapted the Latin alphabet. Today Serbs use equally both communications Latin and Cyrillic, but Croats and Bosnians use mostly Latin.